Inspekcija u hladnjačama. Goru poruku investitorima, privatnim preduzetnicima i poslovnim krugovima u zemlji i inostranstvu država, odnosno ministar poljoprivrede, nije mogla da pošalje. Šta će država u privatnim hladnjačama? Da zavrće ruke i uši privatnim preduzetnicima-vlasnicima hladnjača koji imaju neki spor sa proizvođačima malina. Umesto da taj poslovni spor bude rešen mehanizmima (nevidljive ruke) tržišta, pojavio se ministar s veoma vidljivom državnom batinom i neskrivenom pretnjom da će inspekcija „srediti” te tajkune po hladnjačama, takoreći novu ledenu mafiju.
Već nekoliko godina pred berbu malina ili usred nje na potesu Valjevo–Arilje usijavaju se odnosi između proizvođača i otkupljivača (vlasnika hladnjača), jedni drugima prete, tvrde pazar i sakupljaju navijače iz državnih i laičkih struktura a na kraju ipak broje velike novce. Bezbroj puta do sada ponovljeno je da država s tim sporom nema nikakve veze, da je to poslovni odnos dve privredne grupacije čije poslovanje diktira tržište. I svaki put nađe se neki državni činovnik željan slave i moći da se pogrešno umeša i – pokvari utisak o Srbiji kao državi koja stvara i promoviše tržišnu ekonomiju.
Ako je već želeo da ostavi utisak državne brige za malinu, umesto slanja inspektora da se smrzavaju u hladnjačama, aktuelni ministar poljoprivrede mogao je da predloži vladi da se država pojavi kao igrač na tržištu i parama iz budžeta otkupi sav (ili najveći deo) rod ovog voća po ceni koju traže proizvođači malina. Onda bi država mogla te maline da zamrzne, od njih napravi džem i njime hrani (na primer) vojsku, izveze ga ili ponudi Ujedinjenim nacijama kao humanitarnu pomoć. To je jedina uloga države u tržišnoj ekonomiji. Sve drugo je etatizam i populizam – guranje države u poslove koji joj ne pripadaju i potreba ministra da se dopadne širokim narodnim masama.
Gaf sa slanjem inspektora u ariljske, ivanjičke, požeške i valjevske hladnjače nije jedini ispad te vrste aktuelnog ministra poljoprivrede koji se već dokazao kao protivnik tržišta i zaštitnik naroda. Ne tako davno smetali su mu tajkuni koji su privatizovali poljoprivredne kombinate, zatim tajkuni koji su kupili mlekare („monopolisti”), pa tajkuni koji imaju mlinove i mućkaju s cenom pšenice („kartel”) i sada vlasnici hladnjača (valjda opet tajkuni) koji, navodno, mešetare s malinama.
Ministar valjda ne treba da bude samo popularan, nego i uspešan. Aktuelni srpski ministar poljoprivrede je popularan, ali srpska poljoprivreda je u sve lošijem stanju. Zato umesto, što preti, ministar bi morao da počne da štiti (i brani) poljoprivredu onako kako doliči državi čija je ambicija da ima tržišnu ekonomiju.
























