Izvozeći ogromne količine žitarica država zarađuje, ali i sistematski uništava stočarsku proizvodnju.
Zbog visoke cene kukuruza na domaćem tržištu, koja je do nedavno bila najviša u Evropi, oko 22 dinara po kilogramu, izvoz je skoro stao, pa je sada, kad je cena ponovo pala, idealno vreme da se razmisli o tome treba li toliko forsirati izvoz ove i drugih žitarica.
Treba li izvoziti kukuruz?
Iako je dobra namera svih da proizvođači zarade na ovim kulturama, i dalje se ne rešava problem visoke ekstenzivnosti naše poljoprivrede.
Kako kaže Miladin Ševarlić, profesor na Poljoprivrednom fakultetu i predsednik Društva agrarnih ekonomista, najbolje bi bilo da tu hranu „proture" kroz stoku i tako povećaju svoju zaradu i konačno stabilizuju poljoprivredno tržište na kojem trenutno vlada haos. On tvrdi da bi se trošenjem kukuruza u ishranu stoke podigao nivo stočne proizvodnje koja je i glavno merilo uspešnosti poljoprivrede neke zemlje. On kaže i to da ako imaju priliku da zarade, proizvođače ne bi u tome trebalo sprečavati, ali da bi država morala da nađe model koji bi zadovoljio i one koji kukuruz prodaju i one koji ga kupuju po previsokim cenama, zbog ishrane stoke.
- Zna se da takozvana dva uslovna grla po hektaru predstavljaju visoki prosek čak i za EU, međutim, imate Holandiju koja ima čak i devet uslovnih grla po hektaru. Mi sa naših tek 0,30 grla po hektaru nikako ne možemo da imamo intenzivnu, već naprotiv, ekstenzivnu poljoprivredu. Zato mislim da rešenje nije u zaradi koja se može ostvariti izvozom žitarica, posebno ne kukuruza, jer je kratkog daha. Trebalo bi razmišljati dugoročnije - tvrdi Ševarlić.
Vukosav Saković, direktor Fonda za žito, nedavno je za Press rekao da je visoka cena kukuruza na domaćem tržištu značajno uticala na smanjenje izvoznih rezultata u julu. Pored svih problema, izvezeno je 98.970 tona, što je ukupni izvoz podiglo na 1.312.787 tona.
- Visoka cena od preko 18 din/kg i u avgustu će znatno otežavati izvoz, pa će prošlogodišnji rekord od 1.461.000 tona biti veoma teško dostižan - tvrdi Saković.
- Ukoliko ipak dođe do prekomernog izvoza kukuruza, možemo se braniti i tržišnim metodama, privremenim ukidanjem carine na izvoz ili uvođenjem kontingenata za izvoz - objasnio je Saković.
U Srbiji se ništa ne isplati
Poljoprivredni proizvođači se ne slažu ni sa jednim od dva stanovišta. Kako kaže jedan od njih, Slobodan Brkić iz sela Glušci u Mačvi, danas se u Srbiji više ništa ne isplati.
- Imam 50 goveda i više od 200 tovljenika. Svake godine potrošim oko 20 vagona kukuruza za ishranu stoke, a proizvedem tek oko 14 vagona. S ovakvom cenom, koja se kod nas kreće oko 20 dinara po kilogramu, a znajući da jedan tovljenik pojede do prodaje oko 300 kilograma kukuruza, računica je vrlo prosta. Kada se konačno ovih dana podigla i cena tovljenika sa 110 na 160 dinara po kilogramu, robu neće niko da kupi. To je realnost, i dok se to ne bude promenilo, sve će i dalje biti nesigurno. Na dugi rok, stočarska proizvodnja i njeno unapređenje bi trebalo donekle da stabilizuju tržište, i uz konstantnu ponudu spreče otkupljivače i klanice da sa nama rade bukvalno šta im se hoće - tvrdi Brkić.
Proizvođači koje je anketirao Press se uglavnom slažu s činjenicom da država treba da bude ta koja će da obezbedi stabilnost tržišta svojim mehanizmima. Novcem, zakonima, pravilima...
Ministru ne nedostaje optimizma ni kad je predstojeća berba u pitanju. On je rekao da sa 1,2 miliona hektara pod kukuruzom naši usevi izgledaju odlično i možemo očekivati dobru sezonu.
- Došao je red da poljoprivrednici, posle dve veoma loše godine, uzmu lep novac - ocenio je Dragin.
Press
























