„Kad sam rodila sina, napustila sam posao u ‘Nordstromu'. Tada smo se preselili na farmu.”
Počela je da uzgaja povrće u malom vrtu za potrebe svoje prodice, a višak je prodavala ljudima koji su radili sa njenim suprugom. Njena farma se sada prostire na 53 hektara. Na njoj uzgaja više od stotinu vrsta povrća i - piliće, krave i svinje. Džini Dic-Bendtakodje ima farmu. Ona uzgaja više od dve stotine koza na svojoj farmi „Meni roks“ u Kidisvilu u Merilendu. Džini ima doktorat iz molekularne biologije i genetike, ali je napustila karijeru u biotehnološkoj industriji i provodi više vremena sa svojim sinovima, tinejdžerima.
„Očigledno je da je to za mene bila vrlo teška odluka. Medjutim, kad sam se zaista posvetila farmi, nikada nisam zažalila. Ovde sam veoma srećna.“
Ona kaže da joj je poznavanje genetike pomoglo u uzgajanju koza, a poznavanje hemije - u pravljenju sapuna od kozjeg mleka. Džini Dic-Bend i Džuli Stinar su dve od sve većeg broja žena koje se posvećuju poljoprivredi širom zemlje. Prema poljoprivrednom popisu iz 2007, broj žena koje vode farme u proteklih pet godina povećao se za 30 odsto. Žene su sada na čelu više od 14 odsto od dva miliona i 200 hiljada farmi u Americi, kaže Stefani Gambrel, ekonomistkinja u Američkom poljoprivrednom birou.
„Broj žena koje rukovode farmama se povećao slično povećanju broja žena u svim drugim profesijama. Stoga i ova profesija sledi prirodni trend. Mislim da će se broj žena koje vode farme i dalje postepeno povećavati.“
Džini Dic-Bend ističe još jedan razlog.
„Mislim da je poljoprivreda primerena ženama, jer smo često posvećene negovanju i odgajanju. U tom smislu, posmatrati kako nešto raste, brinuti se o tome, negovati život, po meni je zaista ženski posao.“
Mnoge od ovih žena vode manje farme, ali imaju koristi od sve veće popularnosti pijaca i interesovanja potrošaca za lokalne organske proizvode.
„Činjenica da ove pijace zaista stiču popularnost, pomaže uzgajivačima kao što sam ja, koji gaje specijalne useve za široku upotrebu. A za svoje proizvode možemo da dobijemo višu cenu na pijaci, umesto da ih prodajemo preko posrednika“, ističe Džuli Stinar.
Internet je ovim preduzetnicama omogućio da prodaju na malo na osnovu programa plati unapred.
„Svake nedelje pošaljemo e-mejlom informativni podlistak svima koji su se prijavili da ga primaju, da bismo ih obavestili šta mogu da kupe. Dajemo im recepte i šaljemo im novosti sa imanja, obaveštavamo ih šta se dešava na farmi“, kaže Džuli.
Preduzetnice kažu da i pored toga što je rad u poljoprivredi teži, uživaju nezavisnost, fleksibilnost i osećaj ispunjenosti.
„Ovo je za mene veliko uživanje, jer na kraju krajeva snabdevam ljude kvalitetnom hranom, kojom hrane svoju porodicu.“
Džuli Stinar naglašava da nikada nije zažalila što je promenila profesiju.
























